Zvanična stranica - dr.Zijad Ljakić

أهل السنة والجماعة‎‎

KO TO RUŠI ISLAMSKU ZAJEDNICU?

  • PDF

Hvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika.

Uzvišeni Allah, dželle šanuh, prenosi nam riječi Šu'ajba, alejhis-selam, kada se obratio svom narodu: "'Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino što želim činiti je popravljanje stanja (preporod) koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.'" (Hud, 88.)

 

U zadnje vrijeme učestale su grupne i pojedinačne „podrške“ i „odbrane“ Islamske zajednice u BiH i njenih autoriteta usmjerene protiv onih koji ih, navodno, napadaju. U tom pogledu se iznose teške optužbe i koriste opasni termini tipa „rušenje institucije IZ-a“, „napad na ličnost reisul-uleme“, „razbijanje jedinstva“ i sl.

Naročito termin „rušenje IZ-a“ zapada za oko. Pošto taj i slični termin mogu imati više značenja, dvosmisleno se razumijevati, te koristiti u raznolike svrhe, u narednom tekstu će biti govora o mogućim tumačenjima tih termina, te šerijatskim propisom korištenja istih i njihovog spuštanja na pojedince, događaje i pojave u svakodnevnici.

Naime, „rušenje IZ-a i njenih autoriteta“ može se tumačiti na sljedeća četiri načina:

Prvi način, bukvalno rušenje zgrada, vakufa i materijalnog vlasništva IZ-a i fizičko napastvovanje muftija, imama, profesora i ostalih članova IZ-a.

Svakom razumnom čovjeku, muslimanu, jasno je da je takvo nešto strogo zabranjeno. Po islamu nije dozvoljeno uništavati tuđi imetak, svejedno bio javno ili privatno vlasništvo, niti bespravno fizički napastvovati ljude. Zaštita imetka i života je jedan od osnovnih postulata Šerijata, njegovih ciljeva i principa. Ovo je opštepoznata činjenica za koju nema potrebe da se navode šerijatski argumenti iz Kur'ana i Sunneta. U praksi nam nije poznato da postoji skupina muslimana koja na ovakav način nastoji „rušiti IZ i njene autoritete“, osim ako je riječ o nekim pojedincima, maloumnicima i fanaticima.

Drugi način, izmišljanje laži, iznošenje potvora, preuveličavanje negativnosti, blaćenje, omalovažavanje i skrnavljenje IZ-a i ličnosti njenih članova (muftija i imama), dakle verbalno rušenje. I to je strogo zabranjeno, jer Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.“ (El-Ahzab, 58.)

Od Ebu Bekreta, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista su vaša krv, vaš imetak i vaša čast jedni drugima zabranjeni.“ (Buhari i Muslim)

Mnogo je šerijatskih tekstova koji ukazuju na zabranu potvore, gibeta, laganja, kleveta, narušavanja časti i slično.

Praktično, ovakav vid „rušenja IZ-a i njenih autoriteta“ može se pripisati mnogim onima koji pretjeruju u tekfiru, koji nemaju dovoljno šerijatskog znanja te nepravedno i nerealno kritikuju i osuđuju.

Treći način, popravljanje stanja IZ-a, ukazivanje na devijacije i greške unutar ove institucije i kod njenih članova (reisa, muftija i imama itd.) pojašnjavanjem istine od strane onih koji su šerijatski kompetentni i kvalifikovani.

Neki pojedinci ovakav pristup nazivaju „rušenjem IZ-a i njenih autoriteta“. Međutim, nema sumnje da je vadžib (obaveza) svakom ko je stekao ispravno šerijatsko znanje da pojasni nepravilnosti i greške onima koji ih ne mogu dokučiti ili nisu dovoljno upućeni u nauku.

Uzvišeni Allah je rekao:

„One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju.“ (El-Bekare, 159.)

Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za nešto što malo vrijedi oni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do ono što će ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti njih čeka patnja nesnosna. Oni su umjesto Pravoga puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zaslužili patnju; – i koliko su oni samo neosjetljivi na vatru!“ (El-Bekare, 174., 175.)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude upitan o znanju, pa ga sakrije, biće zauzdan na Sudnjem danu uzdama od vatre.“ (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i dr.)

Hvala Allahu, u praksi još uvijek postoji grupa onih koji na ovakav način pristupaju greškama i pogrešnim tumačenjima od strane IZ-a i njenih autoriteta. U suštini, nije riječ o nikakvom „rušenju IZ-a“, nego popravljanju njenog stanja shodno mogućnostima – „Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino što želim činiti je popravljanje stanja (preporod) koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.“ (Hud, 88.) Za takve se s pravom može reći da su istinski zaštitinici zajednice muslimana i islama na ovim prostorima.

Četvrti način, podilaženje, poltronstvo i dvolično podsticanje ili prešućivanje IZ-u i njenim autoritetima na mnogim devijacijama radi tzv. „mudrosti u davi“, ili posla, funkcije, lične koristi i sl.

Kako je ovo vid „rušenja IZ-a i njegovih autoriteta“? Pa, akidetske devijacije i novotarije, među kojima su prvenstveno maturidijska akida (skolastičarske sekte), djelovanje zabludjelih sufijsko-derviških tarikata, filozofsko mistična i prošiitska akademska tumačenja; također lažno pripisivanje hanefijskom mezhebu i tradiciji, raznorazne novotarije (džematski zikrovi, učenje Kur'ana na mezarjima, salavati na pogrešan način, jasini, hatme, tevhidi, talkini, ahdinami, sedmine, četeresnice, i to sve za pare), pretvaranje islama u pogrebno duštvo, pa sve što se radi oko turbeta, hodočašće Ajvatovice i drugih dovišta i pećina; učena, kvalifikovana i osposobljena osoba koja ne popravlja te devijacije, ne negira i ne ukazuje na njih, ili ih pak i ne smatra devijacijama i novotarijama, ona ruši istinski pravi islam sa kojim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove vođe, a oni bi trebali svima biti istinski uzori.

Iz kur'ansko-hadiskih tekstova nam je jasno da zabluda i neistina neće opstati, te da je istina ta koja će biti gornja i kojoj pripada lijepa završnica. Šutnjom i pasivnim odnosom prema greškama IZ-a direktno učestvujemo u njenom rušenju, jer greška za sobom vuče drugu grešku, a ono što se sagradi na greškama neće opstati, bez obzira koliko dugo trajalo.

U praksi, ovakav vid „rušenja IZ-a i njenih autoriteta“ se kreće između jedne od tri vrste ljudi:

1 – oni koji nemaju pravog šerijatskog znanja, ali su iskreni i vole istinu;

2 – oni koji imaju znanja, ali zbog posla, funkcije, položaja, umišljene mudrosti djelovanja šute i prešućuju ili svjesno pogrešno tumače;

3 – oni koji imaju znanja, ali pogrešnog i pomiješanog sa neistinom.

Prema tome, istinski i pravi rušioci IZ-a i njenih autoriteta su oni koji ne popravljaju stanje te institucije, ne ukazuju na devijacije i novotarije unutar nje i kod njenih autoriteta i ne trude se da se Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ispravno poimanje islama širi u našoj dragoj domovini. Možda će oni reći da popravljaju stanje, tajno, postepeno i mudro, ali stvarnost i realnost je najbolji dokaz protiv njih.

Pojašnjavanje propisa i borba protiv vjerskih devijacija i inovacija nije rušenje muslimanskog jedinstva, nego put ka pravom i istinskom jedinstvu. Imal' potrebe naglašavati da je šutnja islamske uleme i pasivan odnos prema dešavanjima u ummetu jedan od glavnih povoda pojave raznih ekstremističkih, zaludjelih i zabludjelih grupacija poput ISIL-a i njima sličnih!? Svaka zabluda je nekada bila samo jedna mala pogreška koja se nije adekvatno liječila i spriječila. Upravo su oni kojima se spočitava da „ruše IZ i njene autoritete“ najučinkovitije liječili radikalizam i ekstremizam koji se, s vremena na vrijeme, javljao u pojedinim krugovima muslimana naše domovine. Zamislite šta bi bilo da su oni mirno i opušteno sjedili, skrštenih ruku, i čekali da se Islamska zajednica pozabavi tim problemom!? Kakvo bi stanje danas imali i do koje mjere bi mnogi omladinci bili zavedeni!? Moramo pogledati sami sebi u oči i biti iskreni da Rijaset na tom planu ništa nije poduzimao, osim što je ponekad neargumentovano kritizirao tê pojave pozivajući se uobičajno na „našu tradiciju“ i „lijep bošnjački islam“, što bi, nerijetko, samo još više pogoršavalo situaciju. Prema tome, postojanje učenih i kvalifikovanih osoba koje ne djeluju u okvirima IZ-a, te ispravljaju devijacije i greške sa znanjem, pravdom, mudrošću i ustrajnošću, itekako je korisno za sve –  za sigurnost države, za Islamsku zajednicu, a na koncu i za cjelokupni bošnjački-muslimanski korpus.

Zatim, nije na odmet spomenuti da oni koji dovode IZ u kontekst „rušenja“, ne čine nikakvo dobro toj instituciji, nego je predstavljaju u očima neprijatelja toliko slabašnom i nemoćnom da je, tobože „neki pojedinci“ mogu tek tako, preko noći „srušiti“. Pa, ako je IZ krovna institucija Bošnjaka muslimana, kako je onda moguće da se olahko spominje u tom kontekstu!? Očigledno je da nešto ima u pozadini. Vjerovatno je riječ o tome da oni koji koriste te zastrašujuće termine žele svoje neistomišljenike ocrniti u očima naroda i predstaviti ih što opasnijim i većim prijetnjama, pa ih tako dovesti pred javni linč i lakše srušiti njihov ugled i umanjiti utjecaj.

Možda su i neki od takvih nekada zaista imali ideje „rušenja IZ-a“, pa danas svaku dobronamjernu kritiku IZ-a doživljavaju kao vid „rušenja“, jer ih podsjeća na njihovu skoru prošlost. Ko zna, čovjek je biće koje je itekako teško definisati...

I za kraj, ovom prilikom ograđujemo se svakog vida neosnovane primjene sile, ekstremizma, radikalizma i terorizma, te svih drugih vidova nasilja prema nedužnim ljudima. Naša glavna parola je pravda, jedinstvo, međusobno potpomaganje u dobru i ispravno i izvorno tumačenje vjere i vjerskih propisa. Protiv smo svih zastranjivanja, novotarija, manipulacija, nepravdi i zlodjela počinjenih „u ime vjere“, a naša posljednja dova je: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!" (Junus, 10)

U potpisu:

Dr. Zijad Ljakić

Mr. Nihad Ljakić

Jasmin Durić, prof.

Midhat Bašić, prof.

Adnan Fetić, prof.

Amir I. Smajić, prof.

STAZOM ISPRAVNIH PRETHODNIKA