O DAIJE BUDITE PRAVEDNI!!!

  • PDF

(Šta bude kada selefijske daije brane IZ od "tekfirovaca")

PITANJE: Es-Selamu alejkum! Imam pitanje za koje znam da je osjetljivo i podugačko, ali iskreno da kažem zbunjena sam i nekako mi sad nije ništa jasno. Pitanje je vezano za tekst objavljen povodom reagovanja na napad Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD u Sarajevu. Na webportaluwww.minber.ba je 19. novembara 2011. objavljen tekst pod naslovom "Mora se prestati sa razbijanjem džemata i stvaranjem vjerske anarhije među Bošnjacima" a njegovi potpisnici su Uredništvo magazina Saff i redakcija islamskog portala www.minber.ba.
Ovo je dio teksta koji me je totalno zbunio:

"Ovaj teroristički čin je, osim napada na našu domovinu, napad i na Islamsku zajednicu koja ulaže maksimum truda da održi muslimane Bošnjake na okupu i koja je u ovom općem političkom, ekonomskom i kulturnom haosu u domovini, jedini svijetli primjer i sigurna oaza za svakog muslimana.

Upravo zato, vjersko jedinstvo Bošnjaka danas je izloženo stalnom udaru. Kako god je srpski agresor uspio u ratu zavaditi Bošnjake u cazinskoj Krajini, tako danas neke snage pokušavaju nas Bošnjake zavaditi i razjediniti na vjerskoj osnovi. Nažalost, spomenuti dušmani su, u određenom smislu, uspjeli u svojim smutnjama. Svjedoci smo stvaranja vjerske anarhije među Bošnjacima. Uz pomoć tekfirske ideologije u vjerski aspekt našeg naroda unosi se stalni nemir i razbija se vjersko jedinstvo naroda. Tekfirska ideologija aktivno poziva na rušenje Islamske zajednice u BiH kao najvažnijeg stuba našeg vjerskog jedinstva.

Aktivnosti na tom planu su brojne, a najizraženije je otvaranje zasebnih mesdžida i pozivanje na razbijanje lokalnih džemata kao i atak na ulemu u BiH i proglašavanje istih nevjernicima.

Neoharidžijske, tekfirske skupine trebaju znati da je, pored akide i ahlaka, islamsko bratsvo i jedinstvo jedan od temelja zdravog društva i ovog ummeta.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to dobro znao zato je u Mekki, ali i kasnije u Medini, radio na tome i odgajao muslimane na principima islamskog bratstva gdje nije bilo razlike između Kurejšija i drugih, bogatih i siromašnih i sl. Oni su bili jedna pesnica, jedan i jedinstven saff.

U bosanskohercegovačkim prilikama muslimanska obaveza jačanja vjerskog jedinstva znači jačanje Islamske zajednice u BiH kao najvažnije institucije. Jasno je da u radu Islamske zajednice u BiH ima propusta, i ova reakcija nema za cilj takve propuste braniti, međutim islamsko jedinstvo čiji je ona stub na ovim prostorima je veći imperativ i potreba od potenciranja na ispravkama pojedinih pravnih, odnosno šerijatskih, pitanja.

Zato pozivamo sve one koji su na bilo koji način dio smutljivog procesa razbijanja džemata i stvaranja vjerske anarhije među nama Bošnjacima da se dozovu pameti i da prestanu sa tim. Oni moraju biti svjesni svojih djela.

Važnost očuvanja jedinstvene riječi i jedinstvenog političkog i duhovnog autoriteta, te koliko je opasno i pogubno svako spletkarenje protiv zajednice, poticanje na neposluh protiv muslimanskih vođa, i stvaranje negativne atmosfere u društvu, najbolje ilustruje sljedeći hadis: "Ako vam neko dođe i među vama pokuša ubaciti sjeme razdora i neposluha prema vladaru, kojem ste jednoglasno iskazali pokornost, ubijte ga, ma ko on bio". (Muslim)

A da odvajanje iz zajednice nije nikakvo pravovjersvo i dosljednost u vjeri, kako to neki ljudi zamišljaju, zahvaljući prije svega, pogrešnom tumačenju kojem ih uče njihovi šejhovi, nego naprotiv stranputica i slijeđenje paganskih običaja, u prilog tome govore riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko se udalji od džemata (muslimanske zajednice) makar jedan pedalj i umre, njegova smrt je paganska." (Ebu-Davud)..."

Ovo ne mogu da skontam, otkad to naše daije, koji pozivaju u izvorni čisti islam da ih Uzvišeni Allah obilato nagradi, ovako zdušno brane jedinstvo Islamske zajednice koja te iste daije naziva "vehabijskom sektom" i neda im da rade u IZ-u osim da čine novotarije, kao i oni sami, ili da ih u najmanju ruku prešućuju!? Je li to neka visoka pravednost prema protivniku, koju ja ne mogu dokučiti ili nešto drugo, ne kužim. I da li sad ovo znači da smo se mi prethodnih 15-tak godina provaljivali u svom ophođenju prema IZ-u, pa sad došli tobe? Ono u šta sam ubijeđena je da ovakav odnos i stav prema IZ-u nije bio zauzet niti tumačen do u zadnje vrijeme, osim od strane časopisa Saff. I tako imam velik broj potpitanja vezan za ovaj tekst, al ono što me sad definitivno interesuje je to: da li je ovo što je iznešeno u tekstu ispravno i tačno sa šerijatske strane na osnovu dokaza? Volila bih da odgovor bude konkretan i jasan bez okolišanja. Hvala unaprijed.I još nešto, negdje sam čitala, al ne znam gdje, a i često se čuje da je nama muslimanima u BiH reisul-ulema kao sad "velijul-emr" i da ga moramo slušati, poštovati i slijediti. Pa mi nije jasno šta je to "velijul-emr" i je li to tačno? Ja baš oduži pravo, Allah vas nagradio. Vaša redovna čitateljka.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Nakon što sam analizirao i prostudirao spomenuti tekst (reagovanje) moj konkretan i jasan odgovor na ovaj dio teksta (reagovanja) koji govori o Islamskoj zajednici, a koji je naveden u pitanju, je: da je ovaj dio objavljenog teksta pogrešan i netačan sa šerijatske strane jer je zasnovan na pogrešnom u Usulil-fikhu tzv. "tahkikul-menatu", tj. na spuštanju određenog šerijatskog teksta (ajeta i vjerodostojnih hadisa) na pogrešnu stvarnost, pored drugih spornih stvari.

Odnosno, greška u spomenutom dijelu teksta je u dizanju Islamske zajednice u BiH na stepen koji joj sa šerijatske strane ne pripada i smatranje djelovanja i rada van i mimo institucija Islamske zajednice procesom razbijanja džemata, spletkarenjem protiv zajednice, poticanjem na neposluh protiv muslimanskih vođa, razbijanjem vjerskog jedinstva naroda i pozivom na rušenje Islamske zajednice u BiH.

Iznijeti stav u tekstu (reagovanju) o čuvanju jedinstva Islamske zajednice i obavezi njenog jačanja više liči ideji i strategiji djelovanja prema Islamskoj zajednici u postojećim okolnostima nego ozbiljnom i naučno zasnovanom stavu razumijevanja džemata Islamske zajednice u BiH i odnosa i stava prema njoj.

Takođe, ono što dominira tim tekstom je nerealno, nepravedno i pristrasno preuveličavanje opasnosti tekfirske dave uz istovremeno minimaliziranje i prešućivanje akidetskih devijacija unutar Islamske zajednice koje nisu nimalo manje ni manje opasne od tekfirske dave.
A detaljno pojašnjenje i preciziranje pogrešnosti ovog teksta slijedi u sljedećim tačkama.

Prva tačka: "Tahkikul-menat" koji se spominje u knjigama Usulul-fikha znači: da imamo ispravan i vjerodostojan šerijatski tekst, tj. ajet, hadis ili općeprihvaćeno šerijatsko pravilo, oko čijeg značenja i razumijevanja nema razilaženja a zatim učenjak (ili obični musliman) vrši idžtihad u spuštanju tog šerijatskog teksta na određenu situaciju u stvarnosti.

U ovom drugom dijelu "tahkikul-menata" se može desiti da mudžtehid (učenjak ili obični musliman) pogriješi, tj. da ispravan šerijatski tekst spusti na pogrešnu situaciju u stvarnosti. Primjer toga je kur'anski ajet koji obavezuje klanjača da se okrene u pravcu Kible, znači šerijatski tekst je ispravan i jasan, a onda pojedinac može da potrefi ili pogriješi u spuštanju ovog šerijatskog teksta u stvarnosti prilikom određivanja Kible na određenom mjestu.

A to je ono što se desilo u ovom tekstu, tj. spuštanje ispravnog šerijatskog teksta na pogrešnu situaciju u stvarnosti.

Naime, dva spomenuta hadisa: "Ako vam neko dođe i među vama pokuša ubaciti sjeme razdora i neposluha prema vladaru, kojem ste jednoglasno iskazali pokornost, ubijte ga, ma ko on bio" (Muslim), i "Ko se udalji od džemata (muslimanske zajednice) makar jedan pedalj i umre, njegova smrt je paganska" (Ebu-Davud), govore o zabrani cijepanja džemata muslimana koji se okupe oko jednog vladara, tj. imama, vođe ili namjesnika koji ima vlast u svojim rukama.

Znači, po hadisima je zabranjeno podizati pobunu i izlaziti na imama i praviti razdor i neposlušnost u ovakvom džematu, tj. hadisi se apsolutno ne mogu spustiti na Islamsku zajednicu u BiH koja nije džemat muslimana koji se okupio oko vladara sukladno Šerijatu, nego je ona ustanova, udruženje i organizacija koja se bavi vjerskim pitanjima muslimana.

Vrlo je opasno ovakve hadise primjenjivati na neslaganje i razilaženje sa Islamskom zajednicom i djelovanje van nje. Znači, spomenuti vjerodostojni hadisi su spušteni na pogrešnu situaciju u stvarnosti.

Napomena: Spomenuti hadis "Ko se udalji od džemata makar jedan pedalj i umre, njegova smrt je paganska" (Ebu-Davud) ne bilježi Ebu Davud, nego ga bilježe Buharija i Muslim sa dodatkom "Ko vidi na svom emiru nešto što prezire neka sabura na tome, jer ko se udalji od džemata jedan pedalj i umre, njegova smrt je paganska", što potvrđuje značenje da hadis govori o džematu muslimana koji se okupe oko vladara muslimana.

A tekst hadisa kod Ebu Davuda je "Ko se udalji od džemata jedan pedalj skinuo je omču Islama sa svog vrata".

Druga tačka: Postavlja se pitanje, da li se pod Islamskom zajednicom u BiH podrazumijeva džemat (muslimanska zajednica) koji je obavezan slijediti svaki musliman koji živi na prostorima koje pokriva Islamska zajednica a u protivnom su griješni prema Allahu? A to znači da suprostavljanje i razilaženje sa Islamskom zajednicom u BiH predstavlja zabranjeno rušenje džemata i cijepanje jedinstva muslimana. A iz njihovog teksta (reagovanja) se razumije da su oni Islamsku zajednicu u BiH digli na stepen džemata u spomenutom značenju.

Da li je Islamska zajednica u BiH džemat u šerijatskom smislu?

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje neophodno je ukratko navesti šerijatske tekstove koji govore o obavezi slijeđenja džemata muslimana, zatim pojasniti šta se podrazumijeva pod šerijatskim pojmom "džemat muslimana" i na kraju analizirati da li je Islamska zajednica u BiH ono što se u Šerijatu naziva terminom "džemat muslimana".

Šerijatski tekstovi o obavezi držanja i slijeđenja džemata
Od temelja ove vjere i njenih najuzvišenijih ciljeva je jedinstvo i zajedništvo a odbacivanje razilaženja i frakcionaštva, na ovo ukazuju jasni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi Kur'ana i Sunneta.

Od tih šerijatskih tekstova su sljedeći ajeti:

"Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i ne razjedinjujte se" (Prijevod značenja, Alu Imran, 103)

Imam Taberi, otac mufesira, kaže: "Ovim riječima Uzvišeni želi reći: Čvrsto se držite Allahove vjere koju vam je naredio i Njegovog ugovora kojeg je sklopio sa vama u svojoj Knjizi od jedinstva i okupljanja na riječi istine i predanosti Allahovoj naredbi". (Džami'ul-bejjan, 4/30)

• "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli" (Prijevod značenja, Alu Imran, 105)

• "I doista ovo je pravi moj put pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta njegova" (Prijevod značenja, El-En'am, 153)

• "Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti" (Prijevod značenja, El-En'am, 159)

A od hadisa:

• Poznati hadis od Huzejfe, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim "Sahihima" u kojem je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zlu bojeći se da ga ne dostigne, pa mu je, između ostalog, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao šta da radi kada se pojavi fitna i zlo u ovom Ummetu, tj. ljudi koji ne slijede njegovu uputu: "Drži se džemata muslimana i njihovog imama...", a ako ne bude džemata niti imama da ostavi sve skupine sve dok ga smrt ne dostigne.

• U hadisu od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim "Sahihima" prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Nije dozvoljena krv čovjeka muslimana, koji svjedoči da nema Boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim radi jednog od troga: zinalukom oženjenog, ubistvom nevinog i onog ko ostavi svoju vjeru napusti džemat".

• Hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko vidi nešto što prezire kod svog namjesnika neka sabura na tome, jer ko napusti džemat pedalj i umre umrijeće džahilijetskom smrću".

• Hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko napusti džemat koliko pedalj skinuo je jaram Islama sa svog vrata". Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut.

• Hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Moj Ummet se neće okupiti na dalaletu, a Allahova ruka je sa džematom, a ko se odvoji odvojio se u vatru". Bilježe ga Tirmizi i Hakim, a slabim su ga ocijenili Tirmizi, Darekutni i šejh Abdullah Es-S'ad (od savremenih muhaddisa), a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim osim zadnjeg dijela hadisa "a ko se odvoji ...".

• Hadis od Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Držite se džemata a čuvajte se razilaženja, zaista je šejtan sa jednim a od dvojice je dalji. Ko hoće sredinu Dženneta neka se drži džemata.

Onog koga raduje njegovo dobro djelo a rastuži njegovo loše djelo to vam je mu'min". Bilježe ga Tirmizi i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Hakim, Zehebi i Albani.

Tumačenje i razumijevanje šerijatskog pojma "DŽEMAT" kojeg smo obavezni slijediti

Mnogi učenjaci su sakupili, analizirali i studirali sve šerijatske tekstove, rivajete i stavove učenjaka selefa koji govore o terminu "DŽEMAT", njegovom značenju, tumačenju i poimanju.

Od tih istraživanja su ono što je o tome napisao Ibn Bettal u "Šerhu Sahihil-Buhari" (10/33-35), Ibn Hadžer u "Fethul-bari" (13/37) i Šatibi u "El-I'atisam" (2/260-265), a od savremenih učenjaka Abdurrahman El-Mahmud u "Mevkifu Ibn Tejmije minel-Eša'ire" (1/17) i Muhammed El-Vuhejbi u "Nevakidul-iman el-i'atikadijje" (str.15-19), a najopsežnija studija o tome je knjiga "Mefhumu džema'atil-muslimin (Poimanje džemata muslimana)" od šejha Abdurrahmana El-Luvejhika.

Rezultat ovih istraživanja je da ima pet mišljenja učenjaka oko značenja termina "DŽEMAT MUSLIMANA", a sva ta mišljenja su zasnovana na tekstovima Kur'ana i Sunneta:

Prvo mišljenje: da je džemat "es-sevadul-e'azamu" (kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu) od sljedbenika Islama.

Imam Šatibi u knjizi "El-I'atisam" pojašnjava šta znače ove riječi. On kaže da je jezičko značenje "es-sevadul-e'azam" većina ljudi. Međutim, značenje "es-sevadul-e'azama" nije džemat većine običnih muslimana ili džemat onoga na čemu je većina muslimana. Zato jer su svi učenjaci složni da oni čija se mišljenja u vjeri uzimaju u obzir da su to učenjaci i mudžtehidi, svejedno pridružili im se obični ljudi ili ne.

Pa ako im se obični ljudi ne pridruže nema sumnje da se "es-sevadul-e'azamu" uzima i računa po učenjacima koji su sposobni da vrše idžtihad u vjeri. A ako im se pridruže obični ljudi oni se ubrajaju u "sevadul-e'azam" samo po tome što ih slijede u tome jer oni nemaju znanja o Šerijatu. Znači, obični ljudi moraju se po pitanjima vjere vraćati na učenjake. A ako bi se složili obični ljudi da se raziđu sa učenjacima u onome što su im oni odredili da je vjera time bi oni bili po brojnosti u većini zato što je broj učenjaka veoma mali a broj onih koji nisu učeni je ogroman.

Pa kad bi tako i bilo ne postoji niko od učenjaka da je rekao u ovom slučaju da je slijeđenje džemata običnih muslimana obavezno a da su se time učenjaci odvojili od džemata i da je njihova strana (strana učenjaka) pokuđena po hadisu. Ne, nego je obrnuto.

Učenjaci su "es-sevadul-e'azam" pa makar ih bilo malo a obični ljudi ako se raziđu sa učenjacima oni se smatraju onima koji su se odvojili od džemata i od "es-sevadul-e'azama". A ako se obični ljudi slože sa učenjacima to im je svakako vadžib i vjerska obaveza.

Nakon navedenog postaje jasna greška onih koji misle da je DŽEMAT zajednica većine muslimana pa makar sa njima i ne bilo učenjaka. Ovo pogrešno razumijevanje je prisutno kod običnih muslimanskih masa a to nije razumijevanje hadisa od strane učenih.


Drugo mišljenje: da su džemat imami mudžtehidi.

Treće mišljenje: da su džemat ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Četvrto mišljenje: da je džemat sve ono na čemu su se složili sljedbenici Islama, tj. idžmau učenjaka odnosno to su sva šerijatska pitanja oko kojih postoji konsenzus učenjaka.

Peto mišljenje: da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama, tj. vođe ili vladara.


Zatim nakon navođenja ovih stavova o značenju termina džemat učenjaci koji su istraživali ovo pitanje su saželi ovih pet mišljenja na dva mišljenja, jer se uistinu prva četiri mišljenja svode na jedno te isto.

Ta dva mišljenja su:

• Prvo: da je džemat ono na čemu je Ehli sunne vel-džema'a od slijeđenja istine i ostavljanja novotarija u vjeri, a to je ustvari istina koju je vadžib slijediti. Ovo tumačenje obuhvata značenje četiri spomenuta mišljenja: da je džemat "es-sevadul-e'azamu", da je džemat ono na čemu su imami i mudžtehidi, da su džemat ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je džemat idžma (konsenzus) učenjaka.

• Drugo: da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama, tj. vođe ili vladara, sukladno Šerijatu.


Prvo značenje džemata, tj. da je on Istina koju je vadžib slijediti, je džemat u kojem su svi muslimani obavezni biti ma gdje živjeli. Njihova privrženost džematu je onolika koliko su svoj život uskladili sa istinom koja je došla u Plemenitom Kur'anu i vjerodostojnom sunnetu a koju nam pojašnjavaju imami (učenjaci), mudžtehidi, koje smo obavezni slijediti, svejedno bilo to u oblasti akide, fikha (pravnih propisa i normi) ili ahlaka. A skretanje od istine i slijeđenje novotarija (akidetskih i fikhskih) predstavlja cijepanje džemata, frakcionaštvo i zabranjeno podvajanje.

Drugo značenje džemata, tj. da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama (tj. vođe ili vladara) sukladno Šerijatu, na ovo značenje se odnose oni šerijatski tekstovi koji govore o obavezi držanja džemata pod kojim se misli na pokornost imamu (vladaru), zabrani nepokornosti, razilaženja, dizanja pobune (tzv. hurudža) protiv njega i slično.

Da li je Islamska zajednica u BiH ono što se u Šerijatu podrazumijeva pod terminom "DŽEMAT"

U prethodnom tekstu smo naveli neke šerijatske tekstove Kur'ana i Sunneta koji jasno i nedvosmisleno ukazuju da je od temelja ove vjere i njenih najuzvišenijih ciljeva čuvanje i jačanje jedinstva džemata muslimana i odbacivanje razilaženja i frakcionaštva unutar tog džemata. Zatim smo naveli mišljenja učenjaka oko poimanja šerijatskog termina džemata muslimana i došli do zaključka da se pod džematom u Šerijatu podrazumijevaju dva značenja:

prvo – da je džemat istina (koja je došla u Kur'anu i Sunnetu a koju su nam pojasnili imami mudžtehidi ovog Ummeta) koju je vadžib slijediti i

drugo značenje – da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama (tj. vođe ili vladara) sukladno Šerijatu.

Ostaje još da utvrdimo da li je Islamska zajednica BiH DŽEMAT u jednom od dva spomenuta značenja. A da bi to utvrdili najprije treba obrazložiti činjenično stanje i status Islamske zajednice unutar sekularne države Bosne i Hercegovine.

Naime, na osnovu Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini(«Službeni glasnik BiH», broj 5/04) i Pravilnika o uspostavi i vođenju jedinstvenog registra za upis crkava i vjerskih zajednica, njihovih saveza i organizacionih oblika u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH», broj 46/04), crkve i vjerske zajednice su zajednice, ustanove i organizacije vjernika, utemeljene sukladno vlastitim propisima, naučavanjima, vjerama, tradicijama i praksom, kojima je priznata pravna sposobnost i koje su upisane u Registar crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.

U istom Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini su spomenute neke vrlo bitne karakteristike koje određuju pravni karakter Islamske zajednice unutar BiH-a, a te karakterestike su:

Prva – da pravni status crkve i vjerske zajednice na teritoriji Bosne i Hercegovine ima status pravne osobe. (član 8)

Što se tiče statusa pravne osobe crkve i Islamske zajednice, u stručnoj literaturi o Pravu je pojašnjeno da je pravna osoba organizacija ljudi (grupe ljudi) koju pravo smatra kao cjelinu, tj. prava i obaveze te pravne osobe se razlikuju od prava i obaveza pojedinaca koji ga sastavljaju.

Da bi bila pravna osoba ona mora ispuniti sljedeća obilježja:

• da je uređena pravilima, 

• da ima organe, 

• da teži ostvarenju dozvoljenog cilja, 

• da ima imovinu, 

• da se može identifikovati u pravnom prometu (naziv, državljanstvo i sjedište),

• da je postala subjekat prava i stekla pravnu, poslovnu i delikatnu sposobnost.

A prema djelatnosti pravna osoba može biti kompanija (preduzeće), udruženje, ustanova ili zadužbina.

Druga – da su crkve i vjerske zajednice odvojene od države, a to znači da država ne može priznati status državne vjere ni jednoj vjeri niti status državne crkve ili vjerske zajednice ni jednoj crkvi ili vjerskoj zajednici. (član 14)

Treća – da novu crkvu ili vjersku zajednicu može osnovati 300 punoljetnih državljana Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovo entitetsko državljanstvo, pod uvjetima spomenutim unutar člana Zakona koji govori o ovome. (član 18)

Prema tome, pravni status Islamske zajednice unutar sekularne države Bosne i Hercegovine je da je ona zajednica, ustanova i organizacija vjernika, utemeljena sukladno vlastitim propisima, naučavanjima, vjerama, tradicijama i praksom, kojoj je priznata pravna sposobnost (status pravnog lica), da je odvojena od države i nije priznata kao državna vjera i da je od strane države dozvoljeno da 300 punoljetnih građana osnuje novu islamsku zajednicu pod određenim uslovima navedenim u Zakonu.

Na osnovu ovoga, drugo značenje šerijatskog termina DŽEMATA, tj. da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama, tj. vođe ili vladara, sukladno Šerijatu, se ne može odnositi na Islamsku zajednicu u BiH.

Zato što Islamska zajednica ne predstavlja imama vladara muslimana u ovoj sredini, jer ona nema ni sudsku ni izvršnu ni zakonodavnu vlast, nego je samo ustanova, zajednica i organizacija koja ima status pravne osobe a koja se brine, organizuje i upravlja vjerskim pitanjima muslimana na ovim prostorima. A muslimanski imam, vladar ili namjesnik na kojeg se odnose šerijatski tekstovi je osoba koja ima vlast u svojim rukama, ima vojsku, državni aparat i sve što je potrebno za vođenje države. Ovo znači da se šerijatski tekstovi koji obavezuju muslimane na poslušnost vladaru imamu i upućuju na zabranu odvajanja od tog džemata ne odnose na Islamsku zajednicu, te da razilaženje i neslaganje sa Islamskom zajednicom i odvojeni rad za islam, mimo nje, ne predstavlja zabranjeno rušenje džemata i cijepanje jedinstva muslimana.

A što se tiče prvog značenja džemata, tj. da je džemat ono na čemu je Ehli sunne vel džema'a od slijeđenja istine i ostavljanja novotarija u vjeri, tj. istina koju je vadžib slijediti svakom muslimanu i svakoj organizaciji i džematu,

Islamska zajednica u BiH se ne može pohvaliti po mnogim pitanjima u slijeđenju džemata, tj. istine.

Naime, od stvari koje se sa pravom mogu prigovoriti Islamskoj zajednici su:

• slijeđenje maturidijskog akidetskog pravca u Akidi (nastalog u 4. stoljeću po Hidžri), a to nije akida Ehli sunne vel džema'a, na toj akidi nisu bili imami četiri mezheba, niti selef ovog Ummeta niti ashabi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,• sufizam i sufijski tarikati sa svim njihovim devijacijama i novotarijama a koji su našli dobar oslonac i dobro utočište u okrilju IZ-a, kako na terenu tako i u školama, 

• širkovi (veliki i mali) i novotarije koje se rade na kaburovima i oko kaburova, 

• novotarska dovišta poput Ajvatovice i slično i sve ono što se radi na njima a od čega je ova uzvišena vjera čista,

• novotarski ibadeti poput sedmina, četeresnica, mevluda i slično, sa kojima izvorni hanefijski mezheb nema ništa, i mnoge druge stvari.

U svim spomenutim stvarima (i mnogim drugim koje nisu spomenute) Islamska zajednica treba da uloži maksimalan trud, da napravi velike reforme i otvori vrata pozitivnih promjena, umjesto laganja sopstvenog naroda kako su najbolji muslimani na svijetu, i vrati se u ovim pitanjima džematu istine. U ovim reformama i promjenama Islamske zajednice posebnu ulogu bi trebali igrati svršenici islamskih fakulteta čiji je broj veoma velik, magistri i doktori koji su studirali i izučavali islam diljem islamskog svijeta a kojima se trenutno smišljeno, podlo i nepravedno zabranjuje rad unutar institucija IZ-a osim pod šartom nemijenjanja postojećeg stanja svih gore spomenutih šerijatsko spornih aktivnosti.

Prema tome, ni jedno ni drugo šerijatsko značenje džemata, kojeg je obaveza slijediti a nije dozvoljeno odvajati se od njega, ne odnosi se na Islamsku zajednicu u BiH. A to znači da djelovati i raditi vjerske aktivnosti van institucija Islamske zajednice, poput otvaranje mesdžida, držanja hutbi, distribucije kurbana, organizovanje Hadždža i Umre, vjerskih kurseva, predavanja, seminara, simpozija i slično, otvaranja islamskih organizacija, udruženja i fondacija, vjerskih škola na raznim nivoima, štampanja i distribucije islamskih časopisa, knjiga, brošura i slično, sve ovo ne predstavlja rušenje džemata muslimana niti cijepanje njihovog jedinstva a ni sijanje razdora unutar muslimanske zajednice.

Islamska zajednica u BiH, sa šerijatske strane, nema pravo monopola nad vjerskim aktivnostima i tumačenju islama na ovim prostorima jer ona nije džemat u šerijatskom smislu kojem je vadžib biti pokoran i od koga je zabranjeno odvojiti se i raditi islamske aktivnosti.

Također, u svemu ovome ne treba da zavara definicija Islamske zajednice kako ona sama sebe definiše. Naime, prema Ustavu Islamske zajednice, koji je donio Sabor Islamske zajednice na svom zasjedanju u Sarajevu 26. 11. 1997. godine, možemo naći sljedeću definiciju IZ-a: "Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju." Riječi "jedna i jedinstvena", sa šerijatske strane ne znače da je Islamska zajednica džemat u šerijatskom smislu u jednom od dva gore spomenuta značenja (što je detaljno pojašnjeno u ovom tekstu) zato je neispravno da se ove dvije riječi stavljaju u definiciju IZ-a, jer to da je "jedna i jedinstvena" je velika želja, tvrdnja i cilj Islamske zajednice da ona bude takva, a želje, tvrdnje i ciljevi se ne stavljaju u definiciju nečega. Sa druge strane, sama sekularna država BiH u kojoj djeluje IZ ne potvrđuje joj tu jednoću i jedinstvenost jer dozvoljava da se sa 300 punoljetnih državljana može osnovati druga (islamska) vjerska zajednica.

Treća tačka: Što se tiče riječi u tekstu (reagovanju): "Jasno je da u radu Islamske zajednice u BiH ima propusta, i ova reakcija nema za cilj takve propuste braniti, međutim islamsko jedinstvo čiji je ona stub na ovim prostorima je veći imperativ i potreba od potenciranja na ispravkama pojedinih pravnih, odnosno šerijatskih, pitanja.", dvije su stvari koje nužno zahtijevaju komentar.

Prva – nazivanje propusta u radu Islamske zajednice u BiH "pojedinim pravnim, odnosno šerijatskim, pitanjima".

Zar se sljedeće stvari koje se rade unutar Islamske zajednice smiju nazvati samo pravnim ili šerijatskim propustima:

• slijeđenje novotarskog maturidijskog pravca u Akidi (nastalog u 4. stoljeću po Hidžri), a koji nije akida Ehli sunne vel džema'a, na toj akidi nisu bili imami četiri mezheba, niti selef ovog Ummeta niti ashabi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Eš'arije i Maturidije su kelamističke sekte koje se ubrajaju u sljedbenike Kible (ehlul-kibla), u što nema sumnje, međutim ne ubrajaju se u Ehli sunne vel džema'a iako su im najbliži u odnosu na ostale sekte. Argumenti zbog kojih se ne ubrajaju u Ehli sunne vel džema'a su mnogobrojni a neki od njih su sljedeći:

Prvo: razišli su se sa Ehli sunne vel džema'a u većini temeljnih akidetskih pitanja a dovoljno je da se raziđu samo u jednom akidetskom temelju da bi izašli iz Ehli sunne vel džema'a.

Drugo: Eš'arije i Maturidije su kelamističke skupine oko čega nema razilaženja, a oni koji su se bavili "Ilmul-kelamom" nazivani su "ehlul-ehva", tj. novotarima, a novotari se ne ubrajaju u Ehli sunne.

Treće: velika istina koju su potvrdili sami eš'arijski učenjaci, kao što je u pristrasnoj eš'arijskoj knjizi "Tabekatuš-šafi'ijje", da su se najveći eš'arijski učenjaci, poput: Džuvejnija, Razija, Gazalija i drugih, pokajali i vratili na mezheb selefa. Pa se postavlja pitanje: ako su bili na akidi Ehli sunne vel džema'a od čega su se pokajali i na koju akidu su se vratili?

Četvrto: jasne i nedvosmislene izjave prvih i potonjih učenjaka Ehli sunneta da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel džema'a.

• sufizam i sufijski tarikati sa svim njihovim devijacijama i novotarijama a koji su našli dobar oslonac i dobro utočište u okrilju IZ-a, kako na terenu tako i u školama,

• širkovi (veliki i mali) i novotarije koje se rade na kaburovima i oko kaburova,

• traženje šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom mevluda,

• klanjanje prema kaburovima evlija Ajvaz-dede i sličnih,

• klanja kurbana na kaburovima (kao što je slučaj u Zvorniku),

• novotarska dovišta poput Ajvatovice, Djevojačke pećine i slično i sve ono što se radi na njima a od čega je ova uzvišena vjera čista,

• otvoranje vrata davetskom djelovanju šija-rafidija kroz institucije Islamske zajednice, poput: obilježavanje godišnjice smrti imama (kufra i dalaleta) Homeinija u dvorištu Husrefbegove medrese i organizovanje simpozija povodom lika i djela imama (kufra i dalaleta) Homeinija,

• a da ne govorimo o novotarskim ibadetima poput sedmina, četeresnica, mevluda, učenja Ja-sina, hatmi, salla uz novčanu nadoknadu i slično, sa kojima izvorni hanefijski mezheb nema ništa, i mnoge mnoge druge stvari.

Zaista je čudno da se prelazi i prešućuje preko ovoliko akidetskih devijacija i dalaleta unutar Islamske zajednice u BiH, i da se čak to naziva pojedinim pravnim propustima što nije tačna dijagnoza tih propusta, a da se istovremeno preuveličava opasnost tekfirskog pravca, koji je uistinu opasnost ali ne toliko veći koliko i spomenuta akidetska skretanja unutar Islamske zajednice. Gdje je ovdje pravednost i objektivnost u ocjenjivanju i jedne i druge strane? Zar je pravedno i objektivno nazivati vjerskom anarhijom ono što nam dolazi od tekfirske dave a istovremeno pozivati na obavezu jedinstva sa Islamskom zajednicom i jačanje iste a koja u sebi ima toliko akidetskih devijacija i zastranjenosti?!!!!

Druga – smatranje da je veći imperativ i potreba potencirati islamsko jedinstvo, čiji je stub Islamska zajednica, od potenciranja na ispravkama pojedinih pravnih pitanja, je pogrešna.

Greška ove tvrdnje se sastoji u tome što propusti Islamske zajednice u BiH nisu tzv. "pojedina pravna pitanja" nego velike akidetske devijacije i skretanja kao što je malo prije navedeno. Također, muslimanima je vadžib i šerijatska obaveza da se ujedinjuju na istini, tj. na slijeđenju ispravne akide i onoga što je došlo u Kur'anu i sunnetu, a ne da se ujedinjuju na dalaletu, na iskrivljenoj akidi, novotarijama, odnosno na postojećem stanju muslimana.

Islamsko jedinstvo nije cilj sam po sebi, tj. da se muslimani jedine na onome na čemu jesu u stvarnosti od udaljenosti od vjere, niti je imperativ jedinstva muslimana iznad istine sa kojom je došla ova vjera. Istina je da se

Islamska zajednica u BiH treba mijenjati, reformirati i prilagođavati ispravnom shvatanju i praktikovanju islama, a ne da se pod parolom jedinstva muslimana svi vjernici prilagođavaju Islamskoj zajednici u postojećem stanju kakvom ona jeste.

Četvrta tačka: Komentar na riječi u tekstu: "Svjedoci smo stvaranja vjerske anarhije među Bošnjacima. Uz pomoć tekfirske ideologije u vjerski aspekt našeg naroda unosi se stalni nemir i razbija se vjersko jedinstvo naroda.

Tekfirska ideologija aktivno poziva na rušenje Islamske zajednice u BiH kao najvažnijeg stuba našeg vjerskog jedinstva. Aktivnosti na tom planu su brojne, a najizraženije je otvaranje zasebnih mesdžida i pozivanje na razbijanje lokalnih džemata kao i atak na ulemu u BiH i proglašavanje istih nevjernicima."

U ovim riječima je očito preuveličavanje opasnosti tekfirske ideologije sa njihovim otvaranjem "opasnih" zasebnih mesdžida uz istovremeno minimaliziranje akidetskih devijacija unutar Islamske zajednice, prešućivanje postojanja tekija, turbeta i dovišta koji su unutar Islamske zajednice, kao i otvaranje škola, davetskih objekata, časopisa i raznoraznih aktivnosti od strane šija-rafidija (čija je akida, nadamo se, jasna svakom muslimanu) u kojima zdušno i sa jakom podrškom učestvuje sama Islamska zajednica.

Zar nisu opasnost za jedinstvo muslimanskog džemata ove šitsko-rafidijske i sufijske ideologije koje se promiču u školama, mesdžidima, simpozijima, novinama i samim njihovim novotarskim mjestima (tekijama, turbetima, dovištima, šitskim školama i tako dalje). Vjersko jedinstvo muslimana u BiH mora biti zasnovano na ujedinjavanju na ispravnoj akidi, pridržavanju Kur'ana i sunneta, a ne na ujedinjavanju sa onima koji su u većem broju, i koji su se prije organizovali i prije osnovali svoju ustanovu.

Sa druge strane, pravljenje i otvaranje mesdžida bez dozvole i saglasnosti Islamske zajednice nije grijeh niti neki šerijatski prekršaj, jer za pravljenje mesdžida nije šart valjanosti tog djela dozvola Islamske zajednice ili neke druge institucije.

Nema dokaza u Šerijatu koji ukazuje na zabranu pravljenja mesdžida bez dozvole IZ-a. Kritikovati tekfirsku davu sa strane njihovog otvaranja zasebnih mesdžida je pogrešno, jer ono u čemu su oni zastranili je pogrešno tumačenje pitanja tekfira i pretjerano bavljenje time a ne sami mesdžidi, a tzv. "sunetski" mesdžidi su posljedica skretanja u drugim pitanjima. Ovo isto se odnosi na držanje hudbi bez dozovle IZ-a.

Peta tačka: Komentar na riječi: "Islamska zajednica ... je jedini svijetli primjer i sigurna oaza za svakog muslimana..." Naravno, o pretjeranosti ovih riječi nema potrebe govoriti. A sa druge strane, kako može biti Islamska zajednica koja je prepuna akidetskih propusta, devijacija, zabluda i novotarija u svim njihovim raznovrsnostima "jedini svijetli primjer i sigurna oaza za svakog muslimana"? Zar je svjetao primjer i sigurna oaza onaj ko kod sebe ima akidetskih devijacija, novotarija i zabluda?

Šesta tačka: Komentar na riječi: "U bosanskohercegovačkim prilikama muslimanska obaveza jačanja vjerskog jedinstva znači jačanje Islamske zajednice u BiH kao najvažnije institucije..." Ako se pod ovim riječima misli, a nadam se da se ne misli, da je jačanje Islamske zajednice u BiH (kao najvažnije institucije) to da im se ide niz dlaku u svemu što rade, prešućuju propusti, novotarije i dalaleti jer je "jedinstvo muslimanske zajednice (tj. Islamske zajednice) preče od ispravljanja pojedinih pravnih propusta kod njih", onda je ovakav vid jačanja Islamske zajednice u BiH apsolutno pogrešan jer je oprečan šerijatskim tekstovima.

A ako se misli da se jača Islamska zajednica time da se upozorava na akidetske devijacije, dalalete, novotarije i greške koje se nalaze unutar nje kako bi se ona ojačala sa popravljanjem stanja, uvođenjem reforme i vraćanjem istini, onda su ove riječi tačne i ispravne.

Drugim riječima, pošto je šerijatska obaveza svakom muslimanu, a naročito učenim, da naređuju dobro a odvraćaju od zla, da ljude uče istini i ispravnoj vjeri, pogrešno je shvatanje da je kritikovanje Islamske zajednice, upozoravanje na propuste unutar nje i odvraćanje od tih propusta - razbijanje i cijepanje jedinstva muslimana, uvođenje smutnje među njih i tome slično. Naprotiv, odvraćanje od munkera (zla) je šerijatska obaveza.

Sedma tačka: Što se tiče toga da je nama muslimanima u BiH reisul-ulema "velijul-emr" i da ga moramo slušati, poštovati i slijediti, slično shvatanje, izjava i tvrdnja mi je poznata. S tim da govoriti o ovome zahtijeva da se pojasni ko je "velijul-emr" i šta se pod njim podrazumijeva na osnovu šerijatskih tekstova a onda da se prokomentariše gornja tvrdnja.

Naime, šerijatski termin "velijjul-emr" se prvenstveno vraća na kur'anski ajet u kojem Uzvišeni naređuje pokornost "ulul-emr" (tj. velijjul-emri).

Kaže Uzvišeni: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim ulul-emrima" (Prijevod značenja, En-Nisa, 59)

Učenjaci imaju više mišljenja oko toga na koga se odnosi ova riječ "ulul-emr". U tefsirima Taberija, Ibn Kesira, Begavija, Kurtubija i Ibnul Dževzija navodi se pet (ili nešto više mišljenja), a ta mišljenja su:

Prvo – da su "ulul-emr" vladari i namjesnici, na ovome je Ebu Hurejre, Ibn Abbas u rivajetu, Zejd b. Eslem, radijallahu anhum, Suddi i Mukatil, a izabrao ga je i Taberi.

Drugo – da su "ulul-emr" učenjaci i fakihi, na ovome je Ibn Ebi Talha, Ibn Abbas, Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum, Hasan El-Basri, Ebul-'Alije, 'Ata, Nehai, Dahhak i Mudžahid.

Treće – da su "ulul-emr" ustvari ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ovome je Mudžahid i El-Muzeni.

Četvrto – da su "ulul-emr" Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, ovo je stav Ikrime.

Peto – da su "ulul-emr" vladari i učenjaci zajedno, ovaj stav zastupaju Ibn Tejmije, Ibn Kesir i Abdurrahman S'adi.

Naravno, zagovarači svakog mišljenja imaju dokaze na koje se pozivaju. Njihovo navođenje i analiza nije cilj ovog pisanja. Ali ono što je evidentno je da je mišljenje koje je najbliže ispravnom ne izlazi iz toga da se pod "ulul-emrima" misli na ili vladare ili učenjake ili i jedne i druge. A na osnovu drugih dokaza stav koji je najispravniji, a Allah zna najbolje, je da su to vladari, jer u ajetu se naređuje pokornost "ulul-emr", a svi drugi dokazi u kojima je došla pokornost se odnose na pokornost vladarima i namjesnicima, za razliku od učenjaka koji se slijede i pitaju u tumačenju vjere.

Na osnovu ovoga, ako uzmemo stav učenjaka da je "velijjul-emr" vladar (muslimana) nema sumnje da se to ne može odnositi na reisul-ulemu, jer on ne obnaša nikakvu funkciju u vlastima države BiH. Kao što je neispravno tvrditi da su ministri vjerskih ministarstava (poput Ministarstva islamskih poslova u Saudiji, Ministarstva vakufa u Egiptu i slično) u muslimanskim zemljama velijjul-emri muslimana u tim državama zato što te države imaju svoje vladare, tako isto nije ispravno, niti priliči, nazivati reisul-ulemu "velijul-emrom" muslimana u BiH, pogotovo što se njegova institucija ne može porediti sa ministarstvima u islamskim zemljama. Raspravljati oko ovoga je bespredmetno. A ono što bi imalo smisla da se o njemu govori i raspravlja je da li je recimo Bakir Izetbegović (ili neko sličan), koji kao musliman obnaša neke funkcije vlasti u BiH, velijjul-emr muslimana u BiH?

A ako uzmemo drugo mišljenje učenjaka, tj. da je velijjul-emr učenjak, onda u tom slučaju ima smisla smatrati da je reisul-ulema velijjul-emr muslimanima u BiH, tj. onim muslimanima koji ga smatraju učenim.

Međutim, on se u tome ni u čemu ne izdvaja u odnosu na druge učene osobe koje zaista imaju šerijatskog znanja u BiH, svi oni su ulul-emri, tj. učenjaci, na koje se odnosi gore spomenuti ajet. Uloga učenjaka je da pojašnjavaju i tumače vjeru a na muslimanima je da ih slijede.

Naravno, poslušnost vladara i slijeđenje učenih je ograničeno da ne bude u griješenju, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu u Buhariji i Muslimu od Alije, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema pokornosti u griješenju, pokornost je u dobru". Kao što nije dozvoljeno biti vladaru pokoran u griješenju, tako isto se učeni ne slijede u griješenju.

Prema tome, tvrdnja i shvatanje da je reisul-ulema "velijjul-emr" muslimanima u BiH je netačna ako se misli da je poput vladara kome je vadžib biti poslušan, a prihvatljiva je ako se pod velijjul-emr misli na učenjaka, tj. on je velijjul-emr (učenjak) onim muslimanima koji ga smatraju učenim. Ve billahi tevfik.

2 Kava'idul-ahkam (1/86).
3 Tejsiru el-kerimirrahman, str. 389.