Zvanična stranica - dr.Zijad Ljakić

أهل السنة والجماعة‎‎

JE LI ISLAMSKA ZAJEDNICA U BiH DŽEMAT U ŠERIJATSKOM SMISLU?

  • PDF

Često se postavlja se pitanje, da li se pod Islamskom zajednicom u BiH podrazumijeva džemat (muslimanska zajednica) koji je obavezan slijediti svaki musliman koji živi na prostorima koje pokriva Islamska zajednica a u protivnom su griješni prema Allahu?

Što znači da suprostavljanje i razilaženje sa Islamskom zajednicom u BiH predstavlja zabranjeno rušenje džemata i cijepanje jedinstva muslimana.

Da li je Islamska zajednica u BiH džemat u šerijatskom smislu?

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje neophodno je ukratko navesti šerijatske tekstove koji govore o obavezi slijeđenja džemata muslimana, zatim pojasniti šta se podrazumijeva pod šerijatskim pojmom "džemat muslimana" i na kraju analizirati da li je Islamska zajednica u BiH ono što se u Šerijatu naziva terminom "džemat muslimana".

Šerijatski tekstovi o obavezi držanja i slijeđenja džemata


Od temelja ove vjere i njenih najuzvišenijih ciljeva je jedinstvo i zajedništvo a odbacivanje razilaženja i frakcionaštva, na ovo ukazuju jasni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi Kur'ana i Sunneta.


Od tih šerijatskih tekstova su sljedeći ajeti:

"Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i ne razjedinjujte se" (Prijevod značenja, Alu Imran, 103)
Imam Taberi, otac mufesira, kaže: "Ovim riječima Uzvišeni želi reći: Čvrsto se držite Allahove vjere koju vam je naredio i Njegovog ugovora kojeg je sklopio sa vama u svojoj Knjizi od jedinstva i okupljanja na riječi istine i predanosti Allahovoj naredbi". (Džami'ul-bejjan, 4/30)


"I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli" (Prijevod značenja, Alu Imran, 105) 
• "I doista ovo je pravi moj put pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta njegova" (Prijevod značenja, El-En'am, 153)
• "Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti" (Prijevod značenja, El-En'am, 159)

A od hadisa:
• Poznati hadis od Huzejfe, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim "Sahihima" u kojem je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zlu bojeći se da ga ne dostigne, pa mu je, između ostalog, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao šta da radi kada se pojavi fitna i zlo u ovom Ummetu, tj. ljudi koji ne slijede njegovu uputu: "Drži se džemata muslimana i njihovog imama...", a ako ne bude džemata niti imama da ostavi sve skupine sve dok ga smrt ne dostigne.


• U hadisu od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim "Sahihima" prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Nije dozvoljena krv čovjeka muslimana, koji svjedoči da nema Boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim radi jednog od troga: zinalukom oženjenog, ubistvom nevinog i onog ko ostavi svoju vjeru napusti džemat".


• Hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko vidi nešto što prezire kod svog namjesnika neka sabura na tome, jer ko napusti džemat pedalj i umre umrijeće džahilijetskom smrću".


• Hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko napusti džemat koliko pedalj skinuo je jaram Islama sa svog vrata". Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut.


• Hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Moj Ummet se neće okupiti na dalaletu, a Allahova ruka je sa džematom, a ko se odvoji odvojio se u vatru". Bilježe ga Tirmizi i Hakim, a slabim su ga ocijenili Tirmizi, Darekutni i šejh Abdullah Es-S'ad (od savremenih muhaddisa), a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim osim zadnjeg dijela hadisa "a ko se odvoji ...".


• Hadis od Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Držite se džemata a čuvajte se razilaženja, zaista je šejtan sa jednim a od dvojice je dalji. Ko hoće sredinu Dženneta neka se drži džemata. Onog koga raduje njegovo dobro djelo a rastuži njegovo loše djelo to vam je mu'min". Bilježe ga Tirmizi i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Hakim, Zehebi i Albani.

Tumačenje i razumijevanje šerijatskog pojma "DŽEMAT" kojeg smo obavezni slijediti


Mnogi učenjaci su sakupili, analizirali i studirali sve šerijatske tekstove, rivajete i stavove učenjaka selefa koji govore o terminu "DŽEMAT", njegovom značenju, tumačenju i poimanju. Od tih istraživanja su ono što je o tome napisao Ibn Bettal u "Šerhu Sahihil-Buhari" (10/33-35), Ibn Hadžer u "Fethul-bari" (13/37) i Šatibi u "El-I'atisam" (2/260-265), a od savremenih učenjaka Abdurrahman El-Mahmud u "Mevkifu Ibn Tejmije minel-Eša'ire" (1/17) i

Muhammed El-Vuhejbi u "Nevakidul-iman el-i'atikadijje" (str.15-19), a najopsežnija studija o tome je knjiga "Mefhumu džema'atil-muslimin (Poimanje džemata muslimana)" od šejha Abdurrahmana El-Luvejhika.

Rezultat ovih istraživanja je da ima pet mišljenja učenjaka oko značenja termina "DŽEMAT MUSLIMANA", a sva ta mišljenja su zasnovana na tekstovima Kur'ana i Sunneta:

Prvo mišljenje: da je džemat "es-sevadul-e'azamu" (kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu) od sljedbenika Islama.

Imam Šatibi u knjizi "El-I'atisam" pojašnjava šta znače ove riječi.

On kaže da je jezičko značenje "es-sevadul-e'azam" većina ljudi. Međutim, značenje "es-sevadul-e'azama" nije džemat većine običnih muslimana ili džemat onoga na čemu je većina muslimana.

Zato jer su svi učenjaci složni da oni čija se mišljenja u vjeri uzimaju u obzir da su to učenjaci i mudžtehidi, svejedno pridružili im se obični ljudi ili ne. Pa ako im se obični ljudi ne pridruže nema sumnje da se "es-sevadul-e'azamu" uzima i računa po učenjacima koji su sposobni da vrše idžtihad u vjeri.

A ako im se pridruže obični ljudi oni se ubrajaju u "sevadul-e'azam" samo po tome što ih slijede u tome jer oni nemaju znanja o Šerijatu.

Znači, obični ljudi moraju se po pitanjima vjere vraćati na učenjake. A ako bi se složili obični ljudi da se raziđu sa učenjacima u onome što su im oni odredili da je vjera time bi oni bili po brojnosti u većini zato što je broj učenjaka veoma mali a broj onih koji nisu učeni je ogroman.

Pa kad bi tako i bilo ne postoji niko od učenjaka da je rekao u ovom slučaju da je slijeđenje džemata običnih muslimana obavezno a da su se time učenjaci odvojili od džemata i da je njihova strana (strana učenjaka) pokuđena po hadisu. Ne, nego je obrnuto.

Učenjaci su "es-sevadul-e'azam" pa makar ih bilo malo a obični ljudi ako se raziđu sa učenjacima oni se smatraju onima koji su se odvojili od džemata i od "es-sevadul-e'azama". A ako se obični ljudi slože sa učenjacima to im je svakako vadžib i vjerska obaveza.

Nakon navedenog postaje jasna greška onih koji misle da je DŽEMAT zajednica većine muslimana pa makar sa njima i ne bilo učenjaka.

Ovo pogrešno razumijevanje je prisutno kod običnih muslimanskih masa a to nije razumijevanje hadisa od strane učenih.

Drugo mišljenje: da su džemat imami mudžtehidi.

Treće mišljenje: da su džemat ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Četvrto mišljenje: da je džemat sve ono na čemu su se složili sljedbenici Islama, tj. idžmau učenjaka odnosno to su sva šerijatska pitanja oko kojih postoji konsenzus učenjaka.

Peto mišljenje: da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama, tj. vođe ili vladara.

Zatim nakon navođenja ovih stavova o značenju termina džemat učenjaci koji su istraživali ovo pitanje su saželi ovih pet mišljenja na dva mišljenja, jer se uistinu prva četiri mišljenja svode na jedno te isto. Ta dva mišljenja su:

• Prvo: da je džemat ono na čemu je Ehli sunne vel-džema'a od slijeđenja istine i ostavljanja novotarija u vjeri, a to je ustvari istina koju je vadžib slijediti. Ovo tumačenje obuhvata značenje četiri spomenuta mišljenja: da je džemat "es-sevadul-e'azamu", da je džemat ono na čemu su imami i mudžtehidi, da su džemat ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je džemat idžma (konsenzus) učenjaka.

• Drugo: da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama, tj. vođe ili vladara, sukladno Šerijatu.

Prvo značenje džemata, tj. da je on Istina koju je vadžib slijediti, je džemat u kojem su svi muslimani obavezni biti ma gdje živjeli. Njihova privrženost džematu je onolika koliko su svoj život uskladili sa istinom koja je došla u Plemenitom Kur'anu i vjerodostojnom sunnetu a koju nam pojašnjavaju imami (učenjaci), mudžtehidi, koje smo obavezni slijediti, svejedno bilo to u oblasti akide, fikha (pravnih propisa i normi) ili ahlaka. A skretanje od istine i slijeđenje novotarija (akidetskih i fikhskih) predstavlja cijepanje džemata, frakcionaštvo i zabranjeno podvajanje.

Drugo značenje džemata, tj. da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama (tj. vođe ili vladara) sukladno Šerijatu, na ovo značenje se odnose oni šerijatski tekstovi koji govore o obavezi držanja džemata pod kojim se misli na pokornost imamu (vladaru), zabrani nepokornosti, razilaženja, dizanja pobune (tzv. hurudža) protiv njega i slično.

Da li je Islamska zajednica u BiH ono što se u Šerijatu podrazumijeva pod terminom "DŽEMAT"?

U prethodnom tekstu smo naveli neke šerijatske tekstove Kur'ana i Sunneta koji jasno i nedvosmisleno ukazuju da je od temelja ove vjere i njenih najuzvišenijih ciljeva čuvanje i jačanje jedinstva džemata muslimana i odbacivanje razilaženja i frakcionaštva unutar tog džemata. Zatim smo naveli mišljenja učenjaka oko poimanja šerijatskog termina džemata muslimana i došli do zaključka da se pod džematom u Šerijatu podrazumijevaju dva značenja: prvo – da je džemat istina (koja je došla u Kur'anu i Sunnetu a koju su nam pojasnili imami mudžtehidi ovog Ummeta) koju je vadžib slijediti i drugo značenje – da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama (tj. vođe ili vladara) sukladno Šerijatu.

Ostaje još da utvrdimo da li je Islamska zajednica BiH DŽEMAT u jednom od dva spomenuta značenja. A da bi to utvrdili najprije treba obrazložiti činjenično stanje i status Islamske zajednice unutar sekularne države Bosne i Hercegovine.

Naime, na osnovu Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini(«Službeni glasnik BiH», broj 5/04) i Pravilnika o uspostavi i vođenju jedinstvenog registra za upis crkava i vjerskih zajednica, njihovih saveza i organizacionih oblika u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH», broj 46/04), crkve i vjerske zajednice su zajednice, ustanove i organizacije vjernika, utemeljene sukladno vlastitim propisima, naučavanjima, vjerama, tradicijama i praksom, kojima je priznata pravna sposobnost i koje su upisane u Registar crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.
U istom Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini su spomenute neke vrlo bitne karakteristike koje određuju pravni karakter Islamske zajednice unutar BiH-a, a te karakterestike su:

Prva – da pravni status crkve i vjerske zajednice na teritoriji Bosne i Hercegovine ima status pravne osobe. (član 8)

Što se tiče statusa pravne osobe crkve i Islamske zajednice, u stručnoj literaturi o Pravu je pojašnjeno da je pravna osoba organizacija ljudi (grupe ljudi) koju pravo smatra kao cjelinu, tj. prava i obaveze te pravne osobe se razlikuju od prava i obaveza pojedinaca koji ga sastavljaju.
Da bi bila pravna osoba ona mora ispuniti sljedeća obilježja:


• da je uređena pravilima, 
• da ima organe, 
• da teži ostvarenju dozvoljenog cilja, 
• da ima imovinu, 
• da se može identifikovati u pravnom prometu (naziv, državljanstvo i sjedište),
• da je postala subjekat prava i stekla pravnu, poslovnu i delikatnu sposobnost.
A prema djelatnosti pravna osoba može biti kompanija (preduzeće), udruženje, ustanova ili zadužbina.


Druga – da su crkve i vjerske zajednice odvojene od države, a to znači da država ne može priznati status državne vjere ni jednoj vjeri niti status državne crkve ili vjerske zajednice ni jednoj crkvi ili vjerskoj zajednici. (član 14)
Treća – da novu crkvu ili vjersku zajednicu može osnovati 300 punoljetnih državljana Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovo entitetsko državljanstvo, pod uvjetima spomenutim unutar člana Zakona koji govori o ovome. (član 18)

Prema tome, pravni status Islamske zajednice unutar sekularne države Bosne i Hercegovine je da je ona zajednica, ustanova i organizacija vjernika, utemeljena sukladno vlastitim propisima, naučavanjima, vjerama, tradicijama i praksom, kojoj je priznata pravna sposobnost (status pravnog lica), da je odvojena od države i nije priznata kao državna vjera i da je od strane države dozvoljeno da 300 punoljetnih građana osnuje novu islamsku zajednicu pod određenim uslovima navedenim u Zakonu.

Na osnovu ovoga, drugo značenje šerijatskog termina DŽEMATA, tj. da je džemat zajednica muslimana koja se okupi oko nekog imama, tj. vođe ili vladara, sukladno Šerijatu, se ne može odnositi na Islamsku zajednicu u BiH. Zato što Islamska zajednica ne predstavlja imama vladara muslimana u ovoj sredini, jer ona nema ni sudsku ni izvršnu ni zakonodavnu vlast, nego je samo ustanova, zajednica i organizacija koja ima status pravne osobe a koja se brine, organizuje i upravlja vjerskim pitanjima muslimana na ovim prostorima. A muslimanski imam, vladar ili namjesnik na kojeg se odnose šerijatski tekstovi je osoba koja ima vlast u svojim rukama, ima vojsku, državni aparat i sve što je potrebno za vođenje države.

Ovo znači da se šerijatski tekstovi koji obavezuju muslimane na poslušnost vladaru imamu i upućuju na zabranu odvajanja od tog džemata ne odnose na Islamsku zajednicu, te da razilaženje i neslaganje sa Islamskom zajednicom i odvojeni rad za islam, mimo nje, ne predstavlja zabranjeno rušenje džemata i cijepanje jedinstva muslimana.

A što se tiče prvog značenja džemata, tj. da je džemat ono na čemu je Ehli sunne vel džema'a od slijeđenja istine i ostavljanja novotarija u vjeri, tj. istina koju je vadžib slijediti svakom muslimanu i svakoj organizaciji i džematu, Islamska zajednica u BiH se ne može pohvaliti po mnogim pitanjima u slijeđenju džemata, tj. istine.
Naime, od stvari koje se sa pravom mogu prigovoriti Islamskoj zajednici su:


• slijeđenje maturidijskog akidetskog pravca u Akidi (nastalog u 4. stoljeću po Hidžri), a to nije akida Ehli sunne vel džema'a, na toj akidi nisu bili imami četiri mezheba, niti selef ovog Ummeta niti ashabi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
• sufizam i sufijski tarikati sa svim njihovim devijacijama i novotarijama a koji su našli dobar oslonac i dobro utočište u okrilju IZ-a, kako na terenu tako i u školama, 
• širkovi (veliki i mali) i novotarije koje se rade na kaburovima i oko kaburova, 
• novotarska dovišta poput Ajvatovice i slično i sve ono što se radi na njima a od čega je ova uzvišena vjera čista,
• novotarski ibadeti poput sedmina, četeresnica, mevluda i slično, sa kojima izvorni hanefijski mezheb nema ništa, i mnoge druge stvari.

U svim spomenutim stvarima (i mnogim drugim koje nisu spomenute) Islamska zajednica treba da uloži maksimalan trud, da napravi velike reforme i otvori vrata pozitivnih promjena, umjesto laganja sopstvenog naroda kako su najbolji muslimani na svijetu, i vrati se u ovim pitanjima džematu istine. U ovim reformama i promjenama Islamske zajednice posebnu ulogu bi trebali igrati svršenici islamskih fakulteta čiji je broj veoma velik, magistri i doktori koji su studirali i izučavali islam diljem islamskog svijeta a kojima se trenutno smišljeno, podlo i nepravedno zabranjuje rad unutar institucija IZ-a osim pod šartom nemijenjanja postojećeg stanja svih gore spomenutih šerijatsko spornih aktivnosti.

Prema tome, ni jedno ni drugo šerijatsko značenje džemata, kojeg je obaveza slijediti a nije dozvoljeno odvajati se od njega, ne odnosi se na Islamsku zajednicu u BiH. A to znači da djelovati i raditi vjerske aktivnosti van institucija Islamske zajednice, poput otvaranje mesdžida, držanja hutbi, distribucije kurbana, organizovanje Hadždža i Umre, vjerskih kurseva, predavanja, seminara, simpozija i slično, otvaranja islamskih organizacija, udruženja i fondacija, vjerskih škola na raznim nivoima, štampanja i distribucije islamskih časopisa, knjiga, brošura i slično, sve ovo ne predstavlja rušenje džemata muslimana niti cijepanje njihovog jedinstva a ni sijanje razdora unutar muslimanske zajednice.

Islamska zajednica u BiH, sa šerijatske strane, nema pravo monopola nad vjerskim aktivnostima i tumačenju islama na ovim prostorima jer ona nije džemat u šerijatskom smislu kojem je vadžib biti pokoran i od koga je zabranjeno odvojiti se i raditi islamske aktivnosti.

Također, u svemu ovome ne treba da zavara definicija Islamske zajednice kako ona sama sebe definiše. Naime, prema Ustavu Islamske zajednice, koji je donio Sabor Islamske zajednice na svom zasjedanju u Sarajevu 26. 11. 1997. godine, možemo naći sljedeću definiciju IZ-a: "Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju." Riječi "jedna i jedinstvena", sa šerijatske strane ne znače da je Islamska zajednica džemat u šerijatskom smislu u jednom od dva gore spomenuta značenja (što je detaljno pojašnjeno u ovom tekstu) zato je neispravno da se ove dvije riječi stavljaju u definiciju IZ-a, jer to da je "jedna i jedinstvena" je velika želja, tvrdnja i cilj Islamske zajednice da ona bude takva, a želje, tvrdnje i ciljevi se ne stavljaju u definiciju nečega. Sa druge strane, sama sekularna država BiH u kojoj djeluje IZ ne potvrđuje joj tu jednoću i jedinstvenost jer dozvoljava da se sa 300 punoljetnih državljana može osnovati druga (islamska) vjerska zajednica.
Ve billahi tevfik.

STAZOM ISPRAVNIH PRETHODNIKA